Ono što je sigurno, za ručak je mlada kopriva

VedranaRadmanFeaturedSlike1024x641
Dnevnici samoizolacije / Vesna Radman

Ono što je sigurno, za ručak je mlada kopriva

Probudim se i ne moram nikud i ne moram ništa.  Ne volim riječ – moram, umjesto nje uglavnom koristim – trebam. Upravo nam ova situacija  pokazuje da se ništa ne mora, ali da bi nešto ipak trebalo. Kad se probudim i pogledam kroz prozor, ne gledam u oblake da bih znala šta da obučem i ne osluškujem  klepetavi zvuk tramvaja koji bi mi potvrdio da gradski prevoz funkcioniše.  Prvo što ugledam je red ljudi ispred pošte. Veliki plato koji je dijelom i park se spaja sa otvorenim i neograđenim parkingom koji je ovih dana uglavnom prazan. Sa osmog sprata to izgleda kao polje za igru čovječe ne ljuti se, gdje su sve figure izašle iz svojih kućica i poredale se u jednakim razmacima. Svaki dan mi neka situacija izgleda kao da se neko igra sa nama i da nam zadaje neke nove igre i postavlja neka nova pravila koje mi trebamo ili moramo da naučimo. Neko odbija da učestvuje u igri, neko prati i poštuje sve, ali ni jedni ni drugi ne znaju kako će se završiti.

U ovoj zgradi živim već skoro dvije godine i zadovoljna sam. Rijetko sam sretala ljude koji stanuju u zgradi i ne znam im imena. U ulici se nalaze prodavnice koje zadovoljavaju skoro sve moje kupovne potrebe, a prodavci su prijatni i ljubazni. Volim ovaj dio grada i to je to. Juče mi je pozvonila komšinica i pružila mi tacnu sa kolačima. Još su bili topli i čokolada se malo razlila, a mirisali su na domaće. Pitala me za ime, upoznale smo se, zahvalila se za masku i rekla da ne mari za koronu i da dođem na kafu slobodno. Inače sam ja ta koja voli da pravi kolače i da ih poklanjam, sa i bez povoda. Rijetko mi se dešavalo da baš meni neko donese kolač , pa sam bila prilično zatečena. A danas sam od druge komšinice za poklonjenu masku dobila punu kesu mlade koprive, a prije toga mi je donijela i višnje za kolač. Učili smo da je u doba velikih kriza oblik trampe bilo sredstvo plaćanja u nedostatku novca. Ove naše komšijske trampe su takođe posljedica trenutne krize, mada nisam sigurna  da je dobro određena vrijednost ove naše razmjene. Ipak mislim da je puna kesa mladih, tek ubranih kopriva u okolini grada gdje virus nema šta da traži neprocjenjiva. Neprocjenjivo je i to što licima koja sam tek ponekad sretala mogu da dodijelim odgovarajuća imena. Moguće je da platnena maska nije neka zaštita od virusa, ali je zato učinila mnogo više na komšijskom nivou. Ono što je sigurno, za ručak je mlada kopriva.

Leave your thought here