Otvaranje izložbe pod nazivom “Neću da budem zombi” autora Kemala Hadžića u prostorijama foto galerije Jelićeva će biti dana 07.09.2019. u 20:00h a fantastične fotografije jednog od najbolji bh. fotografa Kemala Hadžića moći ćete pogledati do 07.10.2019. godine. Posebno za ovu priliku naš Enver Kazaz napisao je sjajan tekst kojeg prenosimo u cjelosti.
POBUNA PROTIV MENTALNOG KAZAMATA
U fotografskom ciklusu Neću da budem zombi Kemal Hadžić razvio je još jednu metaforu savremene civilizacije. Nakon ciklusa kakvi su Privatno vlasništvo ili Omega polis u kojim je pronicao u bit na kojoj postoji naša savremenost, u ovom Hadžić pokazuje da je ona lišena svakog oblika humaniteta i da ne stvara vrijednosti usklađene s njima. Naprotiv, konačan proizvod te civilizacije i normi na kojima se ona utemeljuje nije čovjek, već, kako ove fotografije sugeriraju – zombi. Čitavim sistemom svojih institucija, ideoloških naracija i medijskih strategija danas se ne proizvodi istina skopčana sa stvarnošću, već, kako je već davno pokazao Jean Baudrillard, simulakrum u kojem se zbiva mentalna okupacija čovjekove egzistencije. Medijska i informatička industrija stvaraju sistem želja na kojemu se, kako zapaža Francois Lyotard, zbiva internalizacija narativnog sistema kojim savremeni kapitalistički poredak baziran na ideji potrošnje i stalnog uvećanja profita nastoji kontrolirati čovjekovu psihu i um. Postajući bićem proizvedene želje, čovjek se pretvara u mentalnog ovisnika o medijskoj produkciji slika koje ga mame, identificira se s njima i na koncu postaje njihovim zarobljenikom. Slobodno biće bez slobode, on nastanjuje mentalni zatvor, tj. bodrijarovski shvaćen simulakrum, odnosno virtuelni prostor u kojem je izgubio svaku vrstu autonomije, da bi u konačnici živio unutar svijeta postistine.
Hadžićeve fotografije ne samo da upozoravaju na to, već se i bune, objavljuju umjetnički sukob s takvim svijetom, fotograf se na svojim portretima pretvara u vojnika pobune koja krši mentalne okove koji nas porobljavaju. Odbiti da se bude zombijem kojeg stvara sistem institucija, ideoloških naracija i kapitalistički konzumerizam znači, poručuju ove fotografije, stvoriti prostor autonomije i lične slobode. Ta umjetnost pobune istodobno je zaziv nove slobode, koja nije bazirana zakonskim normama i oslobađanju od represivnog aparata države nego na odbacivanju same biti konzumerizma i represivnog djelovanja medija. Odbiti da nam se opere pamet znači steći pravo na autonomiju ličnosti, pravo na vlastitost unutar mentalnog pokorenog društva. U konačnici, vojnički šljem na glavi fotografa unutar sjaja megalopolisa sa ogromnim zgradama koje kao da su smrvile i progutale čovjeka jest dvostruki znak koji upozorava – biraš između samo dvije mogućnosti: vojnik opranog uma u stroju simulakruma ili pobunjenik koji objavljuje rat moći koja nas vodi u svoj mentalni kazamat, u društvo kao mentalnu kaznionicu hodajućih mrtvaca.