Vijesti

Tražim materijal, šijem, pakujem i šaljem dalje

VedranaRadmanFeaturedSlike1024x641
Dnevnici samoizolacije / Vesna Radman

Tražim materijal, šijem, pakujem i šaljem dalje

Veći dio dana se vrti oko maski. Tražim materijal, šijem, pakujem i šaljem dalje. U teškim i kriznim momentima uvijek pokušavam da činim ono što mogu, da nađem nešto pozitivno i korisno, pa sam se uključila u akciju sa maskama. To je jednoličan i dosadan posao, nimalo kreativan, ali mi ispunjava dan.  Juče sam napravila nekoliko malih, šarenih maski za unuku. Poslije su mi poslali njenu sliku sa maskom koju je ona razvukla preko čitavog lica. Poželjela sam je i dugo gledam u sliku. Mada su joj, osim usta i nosa, prekrivene i oči, ipak znam da se ispod tog komada pamučnog platna ona smije. Koliko je tu zapravo simbolike. Ne sjećam se kada sam čula i vidjela neko dijete, poželjela sam se dječijeg osmijeha, nedostaje mi ta fina energija koju oni nesebično šire. Stalno ponavljam kako je mnogo bitno da su bar djeca zaštićena i virus ih nekako zaobilazi, ali da li ćemo i mi uspjeti da ih zaštitimo od ovog ludila? Poželim da i ja upravo tako prođem kroz ove dane. Ne znam samo da li bih da sakrijem sebe od svijeta ili svijet od sebe? Ja maske nosim već mjesecima, prvo sam ih svojom voljom koristila zbog smoga, onda zbog gripe, pa sad pod obavezno zbog virusa. Dodijale su mi i mrsko mi je i guše me, ali ćutim i vrlo disciplinovano ih nosim. Jedno po jedno moranje i dodatno uskraćivanje slobode dovode u neko trpno stanje kome se ne nazire kraj, ali mora doći.

Na kratko sam izlazila van, samo najosnovnije da obavim. Komšija mi se žali da ga maska pomalo žulja, pa me pita da ne pravim slučajno i vizire?! Preporučujem mu da proba sam, na što samo odmahne rukom. Dok sam na kiosku kupovala dopunu za mobilni, uzela sam neku srećku koja se grebe. To je još jedna u nizu netipičnih stvari za mene koje mi se dešavaju u zadnje vrijeme. Nikad nisam igrala ni jednu igru na sreću gdje je moguć novčani dobitak. Kod kuće gledam u taj kartončić i ne znam tačno ni šta da radim sa tim. Nešto smije da se ogrebe, nešto ne smije i ostavljam je za kasnije. Kad sam je na kraju izgrebala opet nisam znala da li je dobitna ili nije. Neki dijamanti i potkovice su se posložili i trebala bih da odem do kioska da provjerim. I opet sva ceremonija zaštite ruku i lica i pomislim kako mi je ovo baš bilo nepotrebno. Na kiosku je prodavačica još nešto ogrebala i ispostavilo se da sam dobila 2 KM. Nekako mahinalno sam htjela da za te pare uzmem jos grebalica, ali sam se tu zaustavila. Umjesto da kao igra donese neko malo zadovoljstvo, efekat je sasvim suprotan. Pametnije bi bilo da sam se bakćala sa maskama, govorim sama sebi, što i činim u ostatku dana.

Ostavite Vaš komentar u nastavku

Vaša email adresa neće biti objavljivana.